tag:blogger.com,1999:blog-57318327833870457402024-03-04T23:33:17.562-08:00MinutipopričizamMilena Ilić piše minut i po pričeMilena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.comBlogger25125tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-73087216972601457172012-05-07T04:40:00.000-07:002012-05-07T04:43:19.350-07:00Izborani izbori<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b>Prvi:</b> Ja ću da nacrtam krst. <br />
<br />
<b>Druga</b>: Ja ću da nacrtam prst... srednji. Zapravo, ne prst, nego ono na šta se misli kada se pokaže srednji prst. <br />
<br />
<b>Treći:</b> Ja ću da nacrtam kukasti krst... Tj. ono kada hoćeš da nacrtaš jetrvu, a umeš samo svastiku. <br />
<br />
<b>Četvrta:</b> Ja ću da nacrtam šaku. To je ono kada hoćeš da predstaviš šaku jada, a nacrtaš samo šaku, pošto ne znaš šta je jad. <br />
<br />
<br />
((Pretpostavlja se da je ovako vođen dijalog među prvim umetnicima u pećini.))<br />
<div>
<br />
<br />
<b>Treći:</b> Da li mi crtamo iz viška ili manjka? <br />
<br />
<b>Prvi:</b> Iz manjka? <br />
<br />
<b>Četvrta:</b> Iz viška sebe i manjka izbora? <br />
<br />
<b>Druga:</b> Iz premanjka sebe i previška opcija? </div>
<div>
<br />
<br />
((Nagađa se da su ovde već pripremili svoje listiće, samo nismo sigurni zašto su ih zvali listićima, kada je reč o zidićima pećine. Izgleda da deminutiv nije dovoljan, potrebna je malo jača laž.)) </div>
<div>
<br />
<br />
<b>Četvrta:</b> Izborana sam. <br />
<br />
<b>Prvi: </b>Izbori se sa borama. <br />
<br />
<b>Druga:</b> Lako je zboriti. <br />
<br />
<b>Treći:</b> Ja stalno zborim, umaram se, a nikako da se umorim. <br />
<br />
<b>Svi osim Trećeg</b>: Mi smo umorni. <br />
<br />
((Smatra se da su ovde nacrtali to što su imali, misleći da su nešto bitno učinili. I zaista, nakon samo nekoliko vekova, u nekom gradu, na nekom mestu, u neko vreme, neki ljudi su pričali neke priče i dotakli se nekih veza koje osvetljavaju neke motive pojave pećinske umetnosti))</div>
<div>
<br /></div>
</div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com10tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-56665616123857321392012-05-05T20:01:00.000-07:002012-05-05T20:01:26.564-07:00Uno linea<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Ona mi je rekla da ovde želi da stane da bi išla dalje. Mislio sam da je pro-gres nemo-guć. Mislio sam da ona ne može dalje. Rekla je da dalje znači samo jedno produženo ništa. Rekao sam joj da je to već fizika. I da time što pričamo neupravnim govorom kršimo pravilo pričanja. Mi prepričavamo. Rekla mi je – Da. Ali to je neka linija. Rekao sam joj da je to linija manjeg otpora. I da je linija vreme. A otpor ne-vreme. Rekla je da je „manje“ ono što joj treba. Pitala je šta je otpor, a mora biti otpor. Pitao sam ima li smisla tražiti vreme ako je jedini njegov dokaz pro-pad- anje. To je ono što sam pitao. Ali, ne nju. Sebe. A ima li pitanja ako nije upravljeno ka drugom? Ka njoj? Jesam li ja ona? Ako jesam, hoću li dobiti odgovor na to pitanje? A ako nisam, hoću li ga i dalje postavljati? Mislim da mi nije rekla ništa. Tj. mislim da mi ništa nije rekla. Ja sam njoj, svakako, rekao da mislim da sam sve rekao. I da slobodno može dalje. Ako je to čini srećnom. „Pih!“ rekla je. I to je jedino što smem da stavim pod navodnike, jer znam da je to ono što je zaista. Rekla. Gestikulirala. Ovako. Da. Tako. Njeno „pih“ je linija otpora. Velikog otpora. Duga linija. Bez putanje. </div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-31231681817883005942011-09-05T11:57:00.000-07:002011-09-05T17:56:46.888-07:00Četvorostruko silovanje Kuće Ašer<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="text-align: justify;">Kao odgovor na moj tekst <a href="http://libartes.com/septembar/knjizevnost/silovanje_kuce_aser.php">Silovanje Kuće Ašer</a>, Dejan Ognjanović (aka Ghoul) je napiso tekst pod nazivom <a href="http://cultofghoul.blogspot.com/2011/09/ea-po-pad-kuce-aser-silovanje.html">E. A. Po: Pad kuće Ašer: SILOVANJE!</a><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY3DIggt-YbhPiOjEHyJj1nCGVaF0eEvkbCW6Rrzuhqe9nEBChJzNNGrfqmrzVJRlmMGcej2L_uLIzciGumBT5ef8iUwQAeV41ntX1QZVnbp5K94bw2TsKDxZFqKLA7gBESBXhBLExqdSR/s1600/YourReading-passportsmall.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY3DIggt-YbhPiOjEHyJj1nCGVaF0eEvkbCW6Rrzuhqe9nEBChJzNNGrfqmrzVJRlmMGcej2L_uLIzciGumBT5ef8iUwQAeV41ntX1QZVnbp5K94bw2TsKDxZFqKLA7gBESBXhBLExqdSR/s1600/YourReading-passportsmall.gif" /></a></div><br />
</div><div style="text-align: justify;">Iako mi je predloženo da se povinujem pred velikim autoritetom Gula i njegovom analizom mog „esejčića i trabunjanja u njemu“, rešila sam da neke teze ipak pokušam da razvrstam i na forumu Znak Sagite mu odgovorila na tekst. Budući da se na pomenutom forumu služi samo slikama i emotikonima, rešila sam da ovo četvrto silovanje po redu ipak objavim na svom blogu, i postavim mu link, u skladu sa njegovim pristupom.</div><div style="text-align: justify;">Prvo, Ognjanović se ograđuje od komentarisanja samog teksta, što je sasvim legitimno i kaže da je praksa istrzanja iz konteksta zarad ilustrovanja neke ideološke postavke i umetanja u unapred umišljene okvire (i okove, kad smo već tu) osuđena na silovanje, jer književnoumetnička dela nisu sredstvo već cilj književne analize. S tim se apsolutno slažem. <br />
<br />
Kada je u pitanju esejčić o Silovanju Kuće, on na prvi pogled deluje kao način da se upravo, <a href="http://www.libartes.com/">zbog tematskog porno broja</a>, sama priča siluje i postavi u okvire nečega što ima pornografski (ili makar seksualni) prizvuk. Ali, da li je zaista sve neutemeljeno? <br />
<br />
Slažem se da je možda trebalo da ekspliciram da ovo nije jedino tumačenje <i>Pada Kuće Ašer, </i>možda je čak i najneubedljivije, ali teško je reći da je potpuno neutemeljeno, ako imamo tekst pred sobom. <br />
<br />
Velek i Voren su svakako bog i batina i njihovo „samo ako je u službi egzegeze“ nas navodi da konkretnu priču tumačimo kao celinu, a ne da joj kopamo delove i seciramo da bismo svoju prljavu maštu na još prljaviji način potkrepili. Ali, ko kaže da priča nije prethodno tumačena sa datih stanovišta? <br />
<br />
Kad Ghoul kaže: „Šta je ovo? Od čega je načinjeno? Koji su njegovi konstitutivni, definišući elementi? Kako su organizovani? Zašto su baš tako organizovani? Koji se smisao / značenje / učinak proizvodi odabirom baš ovih elemenata i njihovim raspoređivanjem baš na ovaj način? U kakvoj su vezi sa poetikom autora i žanra / žanrova kojima tekst pripada? Kakva je sličnost/razlika u odnosu na tradiciju ranije uspostavljenu tj. na onu koja se kasnije razvila (if any)?“ trebalo bi da zna da upravo organizacija elemenata celine ove priče pokazuje kako je sve lepo povezano u celinu i da silovanje (koje on, nažalost, bukvalno shvata) ima veze i sa ostalim elementima priče. <br />
<br />
Kada je u pitanju seksualni podtekst, Ognjanović ne spori incestuoznu vezu, ali svaku moguću "silovateljsku praksu" dovodi u pitanje.<br />
<br />
Tekst o silovanju kuće naizgled zvuči pretenciozno u nameri da sve smesti u kalup silovanja silovatelja, ali se ne radi samo o tome. Ghoul kaže - da je autorka čitala i druga Poova dela pitamo se u kojoj meri bi i njih silovala (ili bi možda nešto shvatila). Da li je moguće da previđa tendencije u Poovoj prozi ka kontrolisanju prostora i volje? Da li je moguće da ne vidi potrebu za smenom dominacije, a poziva se na „close reading“.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFP88DjGgQFpnlE2dXKki-9U2bNAvxVyH55DwivYFTo9x08ywgmy_9N_aNj3HwnrHhntXBNC7F9rZtCks2Wza_1Ur8HohWf1Bxurx8fj1AWDRB1-5Y9DvcDkp3ooo6b3_vDR5Yz8AsDR3Z/s1600/dd.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFP88DjGgQFpnlE2dXKki-9U2bNAvxVyH55DwivYFTo9x08ywgmy_9N_aNj3HwnrHhntXBNC7F9rZtCks2Wza_1Ur8HohWf1Bxurx8fj1AWDRB1-5Y9DvcDkp3ooo6b3_vDR5Yz8AsDR3Z/s320/dd.png" width="241" /></a></div><br />
<br />
Dobro, hajde da bliže pročitamo određene delove određenih delova određenih dela. Odnosno GDE se dešava nametanje kontrole i dominacije i zašto. <br />
<br />
Kada je u pitanju izolacija radi sigurnosti, možemo uočiti da je reč o neodrživoj ambiciji, budući da akteri koji ograničavaju prostor radi sigurnosti, bilo sebi, bilo drugima, bilo da neko njima ograničava taj prostor – na kraju ne budu spašeni i zaista osigurani. Zidovi nikada nisu dovoljno jaki, kontrola je nemoguća. <br />
<br />
„Od radoznalosti sveta sakrio sam stvorenje koje mi je sudbina prisilila da obožavam, i u strogoj povučenosti svoga doma, sa zebnjom koja me je izjedala, bdio sam nad svime što je bilo u vezi sa mojom ljubljenom.“ (Morela) Narator svoju novorođenu ćerku krije od sveta do te mere da neće ni da je imenuje, kao da tim neimenovanjem, želi da joj još više ograniči prostor i zove je „dete moje“, „ljubavi moja“, i na taj način, prisvojnim zamenicama, kao da joj još više ograničava prostor posesivno je čuvajući uz sebe. <br />
<br />
Na poseban vid izolovanosti nailazimo i u priči <i>Eleonora:</i> „Tako smo, eto, živeli sami, ne znajući ništa o svetu izvan doline – ja, moja rođaka i njena majka.“ Ovo je primer prijatno sigurnog prostora. Dolina u ovoj priči ima svoj pun semantički i simbolički potencijal, uprkos izolaciji. Dolina može da simbolizuje rani razvoj civilizacije, potencijal stvaranja i plodnost, čija je simbolika podstaknuta i opisima bujne vegetacije. Ona reflektuje prirodu njihove mlade ljubavi. Jezik je bogat i čak kitnjast u nameri da istakne silinu potencijala te ljubavi. Tim pre, preokret koji izaziva Eleonorina smrt je efektiniji – očekivalo se stvaranje novog života na tom plodonosnom tlu, a nasuprot tome, dobili smo smrt potencijala. Interesantno je da nakon njene smrti narator počinje da se kreće, i nailazi na novu ljubav koja bi bila onemogućena da je Eleonora ostala u životu, ruši dato obećanje i ženi se Ermengardom. Eleonora na samrti kaže da bi volela da živi, samo da se njen voljeni ne bi oženio drugom ženom, što implicira da je ona želela da ga kontroliše svojim životom, da ga izoluje od sveta i sačuva samo za sebe. <br />
<br />
Prostor u priči <i>Vilijam Vilson</i> je takođe zatvoren. Naime, reč je o školi u kojoj su učenici gotovo zarobljeni, „zaštićeni“ zidinama. I ovde je prostor zatvoren u jednom svom delu, tj. učenicima je zabranjeno da napuste školsko imanje, pa je dečački period Vilsonovog života bio „opasan visokim i debelim zidom od cigala...“ <br />
<br />
U nekoliko priča nailazimo na izolaciju zbog velikih epidemija kolere (<i>Sfinga)</i> i kuge <i>(Senka, Maska Crvene</i> <i>Smrti</i>). U <i>Senci </i>vidimo da uprkos što ne postoji ulaz u prostoriju, uprkos činjenici da se vrata otvaraju samo iznutra, i da crne draperije iako zatvaraju „pogled na Mesec, zlokobne zvezde i prezne ulice“ ne mogu isključiti slutnju „i nagoveštaj zla“, ali ni njegov ulaz u sobu, ulaz Senke, koja će ih na kraju ubiti. <br />
<br />
Slično je i sa <i>Maskom crvene smrti</i>, koja, poput okvirne priče u <i>Dekameronu,</i> kao glavnu temu ima zaklon od kuge, slavljenje života i potreba da se život, ne samo nastavi unutar zatvorenog prostora, već da se hipertrofira. Reč je o životu, koji zbog konstantnog podsećanja na smrt biva življi, i u tom zatvorenom ima više mogućnosti za njegov razvoj. U ovoj priči imamo tri nivoa zatvaranja – jedan je taj, okvirni – sigurnosno zatvaranje u dvor, drugi je zatvaranje pod maskom (ako uzmemo u obzir da maska ima fiksnu formu i ne dozvoljava nikakava spoljašnja previranja), i konačno – zatvaranje u smrti (i to ne bilo koje smrti, već smrti od koje žrtva izdahne „u očajničkom stavu u kome pade.“) Na kraju imamo represivnu strukturu, uprkos prvobitnoj Prosperovoj zamisli da drži ljude podalje od bolesti. <br />
<br />
Iz navedenih primera je jasno da nam Po sugeriše da je kontrola iluzija, i koliko god ograničavali prostor, on nikada neće biti garancija sigurnosti. To je trenutak kada se zatvoreni prostor na trenutak otvara kako bi se opet zatvorio, ili urušio u sebe. <br />
<br />
U <i>Padu kuće Ašer</i>, vidimo pukotinu na početku priče, koja ne otvara prostor, čak i ne aludira na kasnije rušenje kuće, ali ipak donekle sugeriše moguću nesigurnost zdanja. Roderik za vreme oluje otvara prozor u naratorovoj sobi. Primećuje da se ribnjak ispred kuće presijava u mraku, a taj sjaj je blizak sjaju na slikama Roderika Ašera, iako ne vidimo izvor svetla. Dakle, bilo da je pozicija u kojoj se nalazi izvor svetlosti vidljiv ili nevidljiv, nama je nevidljiv i neprijemčiv. Mi vidimo samo ono što nam Roderik i narator dozvoljavaju, i taj kratak pogled kroz prozor ima upravo tu funkciju – da pokaže kako je percepcija ograničena kako akterima priče, tako i čitaocima.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjV4EBXzEY0Tr_0xh46c7auRQbktGES91osE_xbMsk8pJlIqrS093ERphG9Jc5b65ixz4To-_zAtj9-dUBrFTxSPTjojD8fh8cbI-trtB0at1SbsEUbYsP63ZvEzudUrfFfDlMGqxIIDTcd/s1600/Untitled.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="284" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjV4EBXzEY0Tr_0xh46c7auRQbktGES91osE_xbMsk8pJlIqrS093ERphG9Jc5b65ixz4To-_zAtj9-dUBrFTxSPTjojD8fh8cbI-trtB0at1SbsEUbYsP63ZvEzudUrfFfDlMGqxIIDTcd/s320/Untitled.png" width="320" /></a></div></div><div style="text-align: justify;"><br />
Naravno, ovo nisu jedini primeri kontrole prostora i nametanja kontrole – u koliko se, zapravo Poovih priča, ponavlja motiv živog zakopavanja ili drugačijeg prostornog ograničavanja? Šta je to ako ne nametanje kontrole? A šta je, opet, nametanje kontrole, ako ne želja da se nametne dominacija? <br />
<br />
Gul se pita u gde je to toliko izražena ženska dominacija, a ne seća se Berenise, Morele i Ligeje, koje možda, obitavaju poput nekih duhova, iako su zapravo, vrlo vrlo pažljivo osmišljeni karakteri (za razliku od muških likova koji možda čvrstije stoje na zemlji, ali im je percepcija labilnija, afekti izraženiji itd). <br />
<br />
Dakle, šta kaže sam tekst? „Treba li, dakle da kažem da sam istinski i žarko žudeo za časom Moreline smrti?“ Ali, zašto? Zašto je problematičan „eruditivan plan“ i ženska dominacija na istom kada vidimo junakinje koje se, da, raspadaju, ali u su u nekom domenu ipak jače. Otud i opaska vezana za Madelin i njenu „poslednju reč“. Ona pada, poput kuće, na Roderika i urušava se zajedno sa njim i njom. </div><div style="text-align: justify;"></div><div style="text-align: justify;"><br />
Postavlja se pitanje: da li je i ovde reč o nemogućnosti individuacije subjekta dokle god taj dominantni drugi (u ovom, i mnogim drugim, slučajevima – druga) postoji? Da li je fiksacija za Berenisine zube i fetišizacija istih simbolizuje želju da se Berenisa zaista apstahuje, da se odvoji od smrtnosti i telesnosti (bilo da zube posmatramo kao simbol smrtnosti ili seksualnosti). On je živu zakopava, ali joj vadi zube, i na taj način je dematerijalizuje i pretvara u ideju, u ono što je voleo i pre njene smrti, ali što moglo da se na taj način konkretizuje jedino u smrti. <br />
<br />
Person ističe da su Poove junakinje (Morele, Berenisa, Ligeja, Eleonora, supruge u <i>Crnoj mački </i>i <i>Ovalnom</i> <i>portretu</i>) zaista zatvorene u „sferu doma“, ali da ove pripovetke istovremeno „parodiraju željene efekte ideologije udvojenih sfera.“ Ona razlikuje dve vrste žena – „invalidne“ (pasivne žrtve) i one koje pre nalikuju „Novoj Ženi koju je Frensis Kogan postavila kao legitimnu alternativu Istinskoj Ženstvenosti.“ <br />
<br />
U navedenom eseju, Liland S. Peson navodi da bi <i>Ligeja </i>mogla da se čita i kao parodija „domaćih vrednosti i pozitivnih uticaja odvojenih sfera.“ Između ostalog, navodi različita čitanja ove pripovetke, ističući kao posebno interesantno čitanje Sintije Džordan koja u <i>Ligeji </i>prepoznaje sukob odvojenih sfera i borbu za vlast. Naime, Poove junakinje su neretko eruditivno superiornije od junaka. One se na taj način udaljavaju od ideala Prave Žene (kojoj je mesto u kuhinji) i zauzimaju drugačiju poziciju u „domaćoj sferi“. Berenisa je voljena kao duh, kao apstraktna forma postojanja. Morela, poput Ligeje, predstavlja eruditivno moćniju, i na taj način superiorniju figuru, u poređenju sa voljenim muškarcem. Pripovedač priželjkuje smrt svoje drage, jer dokle god ona ima verbalnu moć nad njim, on ne može da potpuno živi; on tek nakon njene smrti može da postane svestan svog postojanja. Slično je i sa Eleonorom, koja je svom ljubljenom omogućila kretanje svojom smrću. Morela, ipak, nastavlja da živi kroz neimenovanu devojčicu, kojoj narator možda baš zato ne daje ime – da bi joj na neki način uskratio pravo na individualnost i da bi, donekle, sebi osigurao dominantnu ulogu.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgN-U-mpcSvhqy9Ac4t2MXddMpJTkGUpyv8jOC8envhVFZbORNfw9S0EwHDx06P-bXa3ts4cmyXZDLw7m7qxzF3xAcNG4hoYMwX8pZoq-pWSDjf3XsF9ILPMZDm3dyBGJQw_46JKOFDeQpw/s1600/Untitled.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgN-U-mpcSvhqy9Ac4t2MXddMpJTkGUpyv8jOC8envhVFZbORNfw9S0EwHDx06P-bXa3ts4cmyXZDLw7m7qxzF3xAcNG4hoYMwX8pZoq-pWSDjf3XsF9ILPMZDm3dyBGJQw_46JKOFDeQpw/s320/Untitled.png" width="259" /></a></div><br />
<br />
U <i>Padu kuće Ašer</i> i <i>Ovalnom portretu</i>, žene uopšte ne govore. Madelin, bi, donekle, mogla da se percipira kao deo Roderikovog bića, koga on mora da se oslobodi da bi spoznao onaj drugi, muževniji deo svog bića. Roderik, zapravo, ima prilično nežne karakterne odrednice – preosetljivost čula, plašljivost, za razliku od Madelin, čija je karakterizacija svedena na gotovo gostujući fizički opis (i to ne detaljan, već kao konstatacija velike sličnosti sa Roderikom). Ipak, mi vidimo ženu na kraju scene, koja nakon nedelju-dve dana izlazi iz grobnice (dakle, neminovno prisustvo fizičke snage) i pada na Roderika, usmrćujući ih oboje na taj način. U poslednjoj sceni, imamo Madelin koja ipak dela, ipak dominira, njegov plan je bio bezuspešan, on mora da umre zajedno sa kućom i sestrom, kada već nije uspeo da se od njih odvoji. </div><div style="text-align: justify;"> <span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"> </span></div><div style="text-align: justify;"><span lang="SR-LATN-RS" style="font-family: "Times New Roman","serif"; font-size: 12pt; line-height: 150%;"><a href="http://www.blogger.com/goog_667555744"></a><a href="http://koraci.yolasite.com/9-10-2009-person.php">Liland. S. Person </a>primećuje da se Poovi ženski likovi „uglavnom raspadaju; njihove bolesti odražavaju nespokojstvo njihovih kreatora nastalo zbog otelovljenja njihovih bića.“ </span></div><div><span lang="sr-Cyrl"></span><span lang="SR-LATN-RS"><a href="http://koraci.yolasite.com/9-10-2009-person.php"></a></span><span lang="SR-LATN-RS"></span><br />
<div id="ftn1"></div></div><div style="text-align: justify;"></div><div style="text-align: justify;"></div><div style="text-align: justify;">Dama iz <i>Ovalnog portreta</i> predstavlja istovremeno i pasivni i aktivni princip, i život i smrt, slobodu i neslobodu. Umetnik svoju dragu ubija i istovremeno stvara. To je hiperrealnost realnosti. Kao što su ruski formalisti naglašavali da u umetnosti kamen zaista postaje kamen, tako i ovde život postaje život u umetnosti, uprkos činjenici da je taj život posledica smrti. Ali, da bi je stvorio, onako kako on želi (jer, ipak, koliko god to hiperrealno bilo, prolazi kroz njegovu vizuru), mora da je ubije i deemancipuje, da je živu zakopa u okvire rama. <br />
<br />
I, ako već vidimo da je ipak, sužavanje prostora bitan segment Poovog stvaralaštava, nametanje kontrole i smena paradigme, zašto onda ne bi moglo da se pročita i sa seksualnog stanovišta? </div><div style="text-align: justify;"></div><div style="text-align: justify;">Zapravo, evo zašto. Čitajući svoj tekst ponovo, rekla bih da on nije fer, ne prema Pou, nego prema BDSM praksi u kojoj je sve lepo određeno i uređeno. Kod Poa nema samovoljnog davanja volje i moći, već naprotiv – u pokušaju da se moć nametne, osuđena je na nemoć i otud teza da onaj koji pokušava da nametne kontrolu, na kraju postaje i sam kontrolisan, žrtva sopstvene nemoći. <br />
<br />
Pročitala sam i deo magistarskog rada, koji je zaista dobar, ali, očigledno je da su nam teze u startu različite – u radu Dejana Ognjanovića je reč o potrebi za spajanjem individua (i mogućnosti da se to desi jedino u smrti), ja bih rekla da je ipak, njima potrebno da se razdvoje, ali da je to, često onemogućeno (i to je upravo njihovo prokletstvo). Kod Poa je često i udvajanje koje donekle sugeriše nemogućnost konačnog razdvajanja (što ne znači da potrebe za njom nema – Potreba da se Berenisini zubi (zubi, zubi!!!) odvoje od njenog tela, žudnja za Morelinom smrću, potreba da se Madelin zakopa uprkos svesti o tome da pati od katalepsije itd. ) <br />
<br />
Što se tiče rada o silovanju, trebalo bi pomenuti da silovanje, penetracija kuće u vaginalizovan ribnjak nisu krljučne stvari kojima se tekst bavi, već su tu radi, doduše slobodnije, ilustracije nekog seksualnog podteksta; ali oni, zaista nisu srž samog teksta. <br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com10tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-73488139148433552112011-07-24T01:38:00.000-07:002011-07-24T01:46:25.825-07:00Priča o dečaku<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="text-align: justify;"><div style="text-align: right;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMYHjyfWfULnjWJcUz79daMLY5BGi-pxejWWBV92vXDIMXHqwNsMiwchktQTvvpsnNZiG-UPN3yor78NnV4ItMTFrofrnfxrQ9gMPKSIilxKU-swlg3DDZpFq2ywehj7eSrVlJGQbTKV86/s1600/kiki%252Bsmith008.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMYHjyfWfULnjWJcUz79daMLY5BGi-pxejWWBV92vXDIMXHqwNsMiwchktQTvvpsnNZiG-UPN3yor78NnV4ItMTFrofrnfxrQ9gMPKSIilxKU-swlg3DDZpFq2ywehj7eSrVlJGQbTKV86/s200/kiki%252Bsmith008.jpg" width="150" /></a></div>U priči o dečaku, dečaka nema. Iako kažu da je tu dokle god se o njemu priča. Čula sam da ima kosu da ima ruke da ima sve što bi mogao jedan dečak da ima. Ima čak i krila da poleti kada mu je dosadno. Ima i oči da gleda kada je neophodno.<br />
<br />
<br />
U priči o dečaku dečak je izmislio priču o dečaku i rekao da nema kosu da nema ruke da nema ništa što je potrebno jednom dečaku. Da nema čak ni krila da ih odseče i napravi od njih pokrivač za mačku kada mu je dosadno. Da nema čak ni oči koje vide<i> iza</i>. A sve oči treba da vide iza jer postoji samo naličje stvari.</div><div style="text-align: justify;"><br />
<br />
U priči o dečaku zaista nema dečaka jer da bi to bila priča o dečaku, dečak mora da se izgubi. Da ode iz priče i pusti priču da priča priču o dečaku. Ali, nema priče u priči o dečaku, u njoj samo dečaka ima. Nasmejanog i pomalo zrikavog, i upornog da ne pusti priču da sama priča priču o njemu, dečaku iz priče. Jer naličje priče nije daleko iza dečaka u priči. </div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-71796232260279348472011-06-08T03:59:00.000-07:002011-06-11T08:52:36.300-07:00Gde je pobegao Don Žuan?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><br />
<div style="text-align: justify;">- Ma, ne znam gde je pobegao! – odgovori na to obućar i nastavi da riba prozor svoje radnje. On, zapravo i nije siguran da je ikada poznavao čoveka koji se tako zvao. I to <i>don,</i> to je neka strana titula, a šta će strancima obućari u nekom malom gradu na bliskom istoku Srbije? Oni valjda imaju dovoljno novca da ne moraju da posećuju obućara, mislio je. I dovoljno pameti da ne zalaze u ove sumorne krajeve sveta. Da je on svojevremeno imao nešto od toga. Makar malo novca, pa da bude pametan i nikada ne ostane u ovom gradu. Udahnuo je duboko, spustio sunđer kojim je satima pokušavao da skine fleku od imalina i glasno rekao nepostojećim sagovornicima: <br />
<br />
- Ne znam gde je pobegao, ali ako planirate da ga tražite, i ja bih pošao sa vama. <br />
<br />
I uputio se u pravcu reke. Tople, prijemčive reke. </div><br />
Da potraži Don Žuana i dovede ga u priču.<br />
<br />
</div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-51934064444764942932011-05-26T15:05:00.000-07:002011-05-26T15:09:07.810-07:00Osetljive praznine<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><m:smallfrac m:val="off"> <m:dispdef> <m:lmargin m:val="0"> <m:rmargin m:val="0"> <m:defjc m:val="centerGroup"> <m:wrapindent m:val="1440"> <m:intlim m:val="subSup"> <m:narylim m:val="undOvr"> </m:narylim></m:intlim> </m:wrapindent> </m:defjc></m:rmargin></m:lmargin></m:dispdef></m:smallfrac><br />
Sanjala je ženu. Nepoznatu ženu poznate anatomije. Poznatih obrva. Nepoznatih nadanja. <i>Ko je ona i šta traži u mom snu?</i> – pitala je svog muža, koji je ležao na njoj, i koji nije slutio da spava. <br />
<div style="text-align: justify;"><br />
- Oh, mislio sam da si mrtva, ljubavi! <br />
<br />
- Samo se ti nadaj, perverznjaku. <br />
<br />
- Ali, dušo... Budi mrtva jednom za mene. <i>Samo</i> jednom. <br />
<br />
Pogledala je njegovo oznojeno čelo i pomislila kako sigurno već satima sanja nepoznatu ženu. Ženu poznatih očiju i nepoznatog pogleda. Ženu poznatih usana i nepoznatog osmeha. <br />
<br />
- Dobro, samo <i>jednom.</i> – legla je na stomak, i vratila se u san. </div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-64506503421890126862011-04-17T13:45:00.000-07:002011-04-17T13:46:01.096-07:00Štrajkom do diplome - hronologija jedne dijete<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><b> Štrajkom do diplome - hronologija jedne dijete</b><br />
<br />
Inspirisana <a href="http://cvecezla.wordpress.com/2011/04/17/strajkom-do-demokratije-%E2%80%93-hronologija-jedne-borbe/">prikazom hronologije jedne borbe,</a> apsolventkinja svecke književnosti čvrsto je rešila da ispohuje pohvalu ludosti, začini je sentimentalnim vaspitanjem, proprži na malo buke i besa, doda dva Lolitina bataka, popije sok od ceđene Elektre, napravi salatu od zlog cveća i sve prelije ćelavom pevačicom. Jer, ako bolje razmislite, nema ona pravo da štrajkuje glađu ako nije potpuno pravoslavna... Štrajkovaće siću - do diplome.<br />
<span style="font-size: x-small;"></span></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-10734001779986800502011-04-13T08:35:00.000-07:002011-04-25T13:56:21.452-07:00Kako je Svetolik prešao iz makrobiotike u mikrobiotiku<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div style="text-align: justify;"><b> Kako je Svetolik prešao iz makrobiotike u mikrobiotiku</b><br />
<br />
*priča sa poukom*<br />
<br />
<br />
<br />
Nekada davno, u zemlji Fejsbučana, življaše Jozić po imenu Svetolik. Hrana na Fejsbuku nije zadovoljavala njegove nutritivne potrebe - ili je sve bilo jin, ili jang, a njegov organizam je neprestano žudio za jingom. Greškom je iz biblioteke uzeo knjigu nekog Junga, i žvakao je, dok se nije zagrcnuo slovom "u" i shvatio da to nije Jing, već Jung i da to "u" ima više kalorija od bilo kog drugog slova. Naravno, to je bio momenat kada je konačno rešio da treba da pređe iz makrobiotike u mikrobiotiku - jer, ako jednom ne probaš Jung, kako ćeš znati da ti ne odgovara?<br />
<br />
<br />
</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-10909549744819372822011-04-09T02:46:00.000-07:002011-04-09T03:33:43.184-07:00Reč u prostoru, Flaša i kravata<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br />
</div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqyP-iP1EnySuwHRtXYRTRetJ7uxr0VAERG6K1rsfTU-6Zl_NXxMDYc5-CvdFUyk69B5xHWn1dRbtwjZ0vpemazhivzUMpMscqjGxBqhC_mxdpqgajT_-mdXZYjACmZHJO7iCO3UTUW4T2/s1600/Milena+Ilic+Flasa+i+kravata+small.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjqyP-iP1EnySuwHRtXYRTRetJ7uxr0VAERG6K1rsfTU-6Zl_NXxMDYc5-CvdFUyk69B5xHWn1dRbtwjZ0vpemazhivzUMpMscqjGxBqhC_mxdpqgajT_-mdXZYjACmZHJO7iCO3UTUW4T2/s640/Milena+Ilic+Flasa+i+kravata+small.jpg" width="456" /></a></div><br />
<br />
Jedna od mojih minut i po priča, na ovom blogu poznata kao <a href="http://milenailic.blogspot.com/2010/09/flasa.html">Flaša</a>, dizajnirana za izložbu "Reč u prostoru". Nešto više o projektu:<br />
<br />
<br />
<blockquote>Zamišljen kao beleženje stvaralačkih impulsa i energije mladih autora iz regiona, s jedne strane, a s druge kao izvesno istraživanje i pomeranja granica interesovanja i traženje odgovora na trenutak u kome živimo, kao odsečak varljivosti, Reč u prostoru obeležava sve različitosti i sličnosti prostora obeležene samo jednom odrednicom: ljudskim životom.<br />
<br />
Ove godine na konkurs je svoje radove poslalo 265 autora.<br />
Odabrani su radovi za dizajniranje autora: Bojan Marjanović,Siniša Matijević, Stefan Kovljanin, Jovan Đurić, Aleksandar Solomun, Radmila Radojković, Tamara Sorak, Lidija Vuksanović, Milena Ilić, Damir Nedić, Borka Lakić ((priče); Matija Sadović, Ana Vučković, Miljan Milanović, Maja Klarić, Vladimir Vukomanović, Armin Huseinović, Miljana Stanković, Marko Pogačar, Emir Berberović, Natalija Ž. Živković, Đorđe Stojanović (pesme).<br />
Na iščitavanje i druženje pozvani su: Anita Erker, Voki Erceg, Milica Petrović, Maja Despotović, Ivana Anđelković, Mirjana Vasić, Ivana Zotović, Miloš Živanović, Dušan Arsenović, Ivana Kosanović , Uroš Pajić, Nevena Milašinović, Slađana Šimrak, Maja Korolija, Antej Jelenić, Katarina Fiamengo, Slobodan Nikolić, Marijo Glavaš, Bojan Šaptović, Siniša Stojanović, Milica Denković, Ivana Maksić, Sonja Jankov, Marina Zrnić , Maja Pejin, Stanislav Stojanović, Jefimija Kocić i Sofija Gabić.<br />
<br />
Radove birali: Živorad Nedeljković, Mirko Demić i Vesna Kapor<br />
Autorski projekat: Vesna Kapor<br />
Dizajn: Dragana Nikolić</blockquote><br />
<br />
</div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-32747987763142404312011-04-01T17:26:00.000-07:002011-04-02T12:46:50.255-07:00Manifest minutipopričizma<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><b>Manifest minutipopričizma </b><br />
<br />
Internet kao takav (a sve je <i>kao takvo</i> dok se ne dokaže da je <i>kao drugačije</i>) zahteva pojavu minutipopričizma. Manifest kao takav (ako<i> kao takav</i> još uvek može da postoji) traži pregršt sugestivnih uzvičnika!!!!<br />
<br />
<a href="http://milenailic.blogspot.com/p/minut-i-po-price.html">Minutipopričizam</a>, odnosno pokret koji je nastao na ovom blogu, zahteva od mene da vam za minut i po objasnim šta je to minutipopričizam.<br />
<br />
Minut za pisanje i pola minuta za čitanje!!!<br />
<br />
!!!<br />
<br />
Slojevi su odmah tu, na površini!!! <br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
</div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-15770157332979624212011-03-27T17:04:00.000-07:002011-04-25T12:00:19.678-07:00Nedeljno popodne u kući porodice Smits<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">Pogledao je ruku i poželeo da ima još dve takve. Lepa ruka, nema šta. Čak snažna. Volumizirana i glatka. Kao kora crnog hleba. Imao je ukupno pedeset godina, mada je smatrao da bi neke od njih mogao da oduzme - npr. ne seća se perioda kad je bio u osnovnoj školi, pa bi taj deo svoje prošlosti slobodno mogao da obriše. Što da ne, evo, ponovo je mladić. Osunčan i težak na rečima. Još samo kada bi mogao da ima tri primerka ovakvih ruku. Glatkih i depiliranih kao nedeljno popodne. </div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-46770195996524622352010-11-02T04:31:00.000-07:002011-03-30T11:55:47.525-07:00Šlag<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a class="twitter-share-button" data-count="horizontal" data-via="Govnojed" href="http://twitter.com/share">Tweet</a><script src="http://platform.twitter.com/widgets.js" type="text/javascript">
</script><br />
<div style="text-align: justify;"><i>Sedim na platformi električnog tramvaja, i potpuno sam nesiguran u pogledu svog položaja na ovom svetu, u ovom gradu, u svojoj porodici. Čak ni uzgred ne bih umeo reći kakve bih zahteve u bilo kom smislu mogao s pravom da postavim. Ne mogu se ničim braniti što stojim na ovoj platformi, što se držim za ovu ručicu, što dopuštam da me nosi ovaj tramvaj, što se ljudi sklanjaju pred njim ili idu mirno, ili se odmaraju pred izlozima. - Istina, to niko i ne zahteva od mene, ali to je svejedno.</i></div><div style="text-align: justify;">Pokušavam da odgonetnem da li moje misli prate tok kretanja tramvaja, ili mi to samo tako izgleda; zastrašujuće su linearne za moj ukus. A ovaj tramvaj vozi sporo i pravo. Mogao bi da iskoči iz šina, pa da svi vidimo šta će se desiti. </div><div style="text-align: justify;">Jedna se nadovezuje na prethodnu polovičnu, i ako bismo zaista pratili tok mojih misli, bojim se da bi izgledale mnogo rasutije nego što vam izgledaju sad, dok pokušavam da, u vidu priče, napišem svoje oproštajno pismo.</div><div style="text-align: justify;">Jeste, patetično je, samoubistvo je kukavički potez, ali ja ne mogu da pronađem bolje rešenje. Ako već sebi ne mogu da priuštim iskakanje iz šina, ili zadovoljstvo u stvarima koje su me ranije uveseljavale, moram da odem u drugom pravcu. Javiću vam kako je s druge strane. </div><div style="text-align: justify;">Kao što bi rekao R.S. Fajner: "Želja za željom želi da žudnjom potisne želju za životom". Bojim se da ću se složiti. Ali neću nastaviti sa oproštajnim pismom. Danas žena i ja slavimo neku godišnjicu vanbračne zajednice. Napravila je dve torte i pozvala rođake. Volim je, ali nemam šta da joj dam. Ja sam prah. Da sam bar prašak za pecivo, ali nisam - težak sam vam ja prah.</div><div style="text-align: justify;">I dok razmišljam o načinu na koji ću izvršiti čin predaje, papir postaje sve hrapaviji i traži od mene da nešto napišem. Mislim da ne želim da završim svoje prvobitno pismo. Bojim se da će me pisanje o smislu života navesti na odustajanje od planiranog suprotnog pravca. </div><div style="text-align: justify;">I možda baš i neću moći da vam javim kako je s druge strane. </div><div style="text-align: justify;">A možda ću vam samo reći kakva je bila torta. Sa šlagom ili bez. </div><div style="text-align: justify;">A možda vam nisam rekao da ne volim torte sa šlagom.</div><div style="text-align: justify;">A možda to znači da ne volim šlag.</div><div style="text-align: justify;">A možda vi mislite da je u pitanju neka metafora, ali nije. Šlag je šlag.</div><div style="text-align: justify;">A možda ne znate da ono s početka priče nije bio tramvaj, već autobus. Ali tramvaj ipak ima neku fiksiraniju formu od autobusa, pa nisam mogao da govorim o autobusu.</div><div style="text-align: justify;">A možda vi više ne znate da li da mi verujete da je šlag šlag, ako sam rekao da tramvaj nije tramvaj.</div><div style="text-align: justify;">A možda ja sve ovo pišem samo da vi ne biste pogrešno pomislili da je šlag zapravo autobus. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ne znam kako da završim ovo obraćanje (kome god), budući da neko od mene očekuje da se predomislim, neko očekuje da istrajem, a neko želi mene da ubije...</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ne znam, zaista, kako da završim. Možda je najbolje i ne završiti, pa ću vam (a i sebi), na ovaj način, omogućiti da o meni razmišljate.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">S poštovanjem, </div><div style="text-align: justify;">vaš R.S. Fajner</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com9tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-40882264357893199632010-10-03T03:49:00.000-07:002011-03-30T11:57:28.510-07:00ZRNO i njegova DECA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a class="twitter-share-button" data-count="horizontal" data-via="Govnojed" href="http://twitter.com/share">Tweet</a><script src="http://platform.twitter.com/widgets.js" type="text/javascript">
</script><br />
<br />
<a href="http://www.facebook.com/sharer.php" name="fb_share" type="button_count">Share</a><script src="http://static.ak.fbcdn.net/connect.php/js/FB.Share" type="text/javascript">
</script><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">U selu Mahagoni živeo je starac po imenu Zrno. Selo se tako zvalo po boji nalik na užeglu krvi koja je obeležila poslednje vekove njegove istorije. Zrno je dobio ime po nadimku svog dede koji je bio, kako se ono kaže, "sitan k'o zrno, ali i sit k'o zrno". Problem sa Zrnom naslednikom imena je taj što nije imao nikakve veze sa Zrnom prvobitnim nosiocem imena. Ovaj prvi Zrno (a hronološki - drugi) je bio visok i mršav. Nakon podrobnog fizičkog opisa verovatno očekujete da vam kažem šta je voleo, ili, ukoliko želim da ostavim utisak da ga bolje poznajem, da kažem šta nije voleo. To neću uraditi. Neću reći koliko je godina imao pre svog punoletstva, niti koliko će godina imati posle svoje osamdesete. Neću vam reći kako mu se zvala mačka, niti šta je radio u poslednje vreme. Neću vam reći da je penzionisani nastavnik muzičkog zato što ta informacija neće biti ni od kakvog značaja za sam tok priče koja je izgubila svoj tok pre nego što je potekla. Neću vam reći da je imao decu pošto to znate iz samog naslova priče. Al' što su mu deca bila slatka! K'o 505 sa crtom. E te bobone je voljeo. A vi mene sad mrzite što sam vam potrošila dragocenih pola minuta na svoju budalaštinu. </div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><iframe allowtransparency="true" frameborder="0" scrolling="no" src="http://www.facebook.com/plugins/like.php?href=http%3A%2F%2Fmilenailic.blogspot.com%2F&layout=button_count&show_faces=true&width=450&action=like&colorscheme=light&height=21" style="border: medium none; height: 21px; overflow: hidden; width: 450px;"></iframe></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-22064214474291369942010-09-23T06:29:00.000-07:002011-04-27T04:09:45.741-07:00ČAROBNJAK IZ VOZA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHIVrkZmUTsS-5ucF_eR6EnMFOa8URtCMxaw1xhnpN9VbuPUibn4-bAbtoO1GUVPPQSUvhg-EDdddAiBu_QsY-Kln9Txylatm1YdRLs_qsPDM2M3T1PnHwdF5CjBjzk9rJiskU2W9s_Rq3/s1600/confuser.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5520100953700809218" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHIVrkZmUTsS-5ucF_eR6EnMFOa8URtCMxaw1xhnpN9VbuPUibn4-bAbtoO1GUVPPQSUvhg-EDdddAiBu_QsY-Kln9Txylatm1YdRLs_qsPDM2M3T1PnHwdF5CjBjzk9rJiskU2W9s_Rq3/s200/confuser.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 200px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 122px;" /></a><br />
<a class="twitter-share-button" data-count="horizontal" data-via="Govnojed" href="http://twitter.com/share">Tweet</a><script src="http://platform.twitter.com/widgets.js" type="text/javascript">
</script><br />
<div style="text-align: justify;">Čarobnjak iz Voza je jedan simpatičan čarabnjak sa okruglim šeširom. Dok ostali čarobnjaci preferiraju šešire valovite strukture, čarobnjak iz Voza voli klasične, okrugle. Ili, kako bi se u njegovom redu tačnije zvalo – ciklične šešire. Ovi zaista imaju svoj ciklus. Ali, tome nije mesto ovde. </div><div style="text-align: justify;">Ovako je govorio Čarobnjak iz Voza:</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-style: italic;">Cikličnost je majka svih vrlina. Na kraju i menstrualni ciklus zovemo u pomoć kad imamo problem sa moralom</span>. </div><div style="text-align: justify;"><span style="font-style: italic;">Zemlja iz koje dolazim je toliko nestalna, da bi mogla da funkcioniše i na paru.<br />
Rasista sam kada je u pitanju hleb. Volim onaj bez kvasca.<br />
Zubi svih naroda, pokvarite se!</span></div><div style="text-align: justify;">U jednom momentu čarobnjak iz Voza je postao aforističar. Zbog ovoga što je govorio. Otvorio je sebi još jedna nova vrata i nazvao sebe piscem. Umalo da počne i pesme da piše, a onda je shvatio:</div><div style="text-align: justify;"><span style="font-style: italic;">Pisanje, to je njisanje obmanutog žala. Tugovaću u rudnoj zori i na taj način rešiti sukobe. Pesnik neću biti ja.</span></div><div style="text-align: justify;">Priča se da je poznavao Frojda.</div><div style="text-align: justify;">Priča se da je poznavao Platona.</div><div style="text-align: justify;">Ali ipak se najviše priča da je imao zelenu kravatu koja se slagala uz njegov okrugli šešir. Čarobnjak iz Voza je neprestano putovao. Vozom. Bio je osuđen da prati linearnost, a promoviše cikličnost.</div><div style="text-align: justify;">Čarobnjak iz Voza je jedna dobra osoba.</div><div style="text-align: justify;">On je vi i ja.</div><div style="text-align: justify;">On ipak nije ja.</div><div style="text-align: justify;">On je ipak samo malo vi.</div><div style="text-align: justify;">A možda nije nimalo vi.</div><div style="text-align: justify;">Ali on nikad više neće biti on.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ne shvatate njegovu žal?</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><iframe allowtransparency="true" frameborder="0" scrolling="no" src="http://www.facebook.com/plugins/like.php?href=http%3A%2F%2Fmilenailic.blogspot.com%2F&layout=standard&show_faces=true&width=450&action=like&font=arial&colorscheme=dark&height=80" style="border: medium none; height: 80px; overflow: hidden; width: 450px;"></iframe></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-5331925485193681982010-09-20T15:08:00.000-07:002011-03-30T12:00:41.652-07:00Trči, Ruperte, trči<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirw_oQeLhctudiuZIomSRfLtC4ngXQ0bRm6Q3b3pW_1hgx2oCWL9wJFk0cGW7VHfkecPf8r_mGa_wcLQ9dk7eeK_2o-n7YwmAmDhBk6Gn4FKpuXpLVAl91t-5T5BgjH7RwG8eG_GpwBYmq/s1600/rani+gradi.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5519125718218485314" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEirw_oQeLhctudiuZIomSRfLtC4ngXQ0bRm6Q3b3pW_1hgx2oCWL9wJFk0cGW7VHfkecPf8r_mGa_wcLQ9dk7eeK_2o-n7YwmAmDhBk6Gn4FKpuXpLVAl91t-5T5BgjH7RwG8eG_GpwBYmq/s200/rani+gradi.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 188px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 200px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">Došlo je vreme da se nešto i o Rupertu kaže. Rupert je jedan sjajan haker gustih mračnih obrva i srca k'o u Lava. U horoskopu je mač sa dve oštrice ima ženu i nema tri sina. Kada je bio mali voleo je da žvaće Turbo žvake i sakuplja sličice. Napravio je album koji je zvao "Turbo blok". Jednog dana (sve se desi jednog dana, i nikako nekog drugog dana) u pripovedačkih 15h izbio je požar u Rupertovom desnom džepu. Igrao se upaljačem, šetajuči pored reke (videti pod "Reka"), upalio je džep i usled sve te gornjave, otiš'o do reke (*Ibid) da ugasi džep. U tom trenutku (pripovedački trenuci su mnogo drugačijih od onih "realnih", a ti "realni" još manje slični onim hakerskim) neki brka vikne: "Ej, momak, polako idi tamo, malo pre se jedan čoek udavjo". Rupert sleže ramenima i uvuče stomak i na taj način brki stavi do znanja da zna šta radi. Voda je bila mlaka i mirisalo je ne suvo grožđe. Naravno, nije bilo nikakve šanse da voda miriše na suvo grožđe, ali mu je to tako tada izgledalo. Možda su mrtve ribe tako mirisale, a možda je time želeo da zaboravi ono što je čuo o "udavjenom čoeku".</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Ugasio je požar, potrčao u pravcu svoje zgrade, ušao u stan, poljubio ženu i rekao joj da je celu jednu rečenicu tričao i malo se, priznaje, umorjo.</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com6tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-43240545364950531102010-09-19T08:29:00.000-07:002011-03-30T12:03:50.607-07:00Magla i grožđe<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRArGJCD00Pt2gBJ-zuddlgY93pIkHs0PSh51Ow8sjvnsTq54LiB2OuCdJPndY4DUClHgQebPPbmAymF2R8S5C_X1_JO82Soh2dUkjoNhvlYYJuq_AxaG65SbH01h-YEc0Wzhmj-2wC8c-/s1600/images.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5518664866589479410" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiRArGJCD00Pt2gBJ-zuddlgY93pIkHs0PSh51Ow8sjvnsTq54LiB2OuCdJPndY4DUClHgQebPPbmAymF2R8S5C_X1_JO82Soh2dUkjoNhvlYYJuq_AxaG65SbH01h-YEc0Wzhmj-2wC8c-/s200/images.jpg" style="cursor: pointer; float: left; height: 200px; margin: 0pt 10px 10px 0pt; width: 136px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">Dok je doručkovala grožđe, Ursula Šulc je uživala u divnom sivom nebu i krasnom kišovitom danu. Naučila je da postoje tri vrste jedača grožđa: 1. oni koji pljuckaju kožicu, 2. oni koji pljuckaju koštice, 3. oni koji jedu celo - bilo crno, bilo belo. Ursula je prezirala te gorke male smetuljke. Koštice. Da. Koje je zvala 'koščice', dok Milka Kranić nije odbacila mogućnost da to prođe kao imenica srpskoga jezika u poznatoj TV igri "Strugalica". Sad ih je pljuckala, istovremeno pljuckajući i po gramatici koja izranja iz jutra i ne spava preko noći. Želela je savršen maglovit dan, smatrajući da je sve za stepen bogatije stilom kad je ovakvo vreme. Želela je nekoga da citira, po svaku cenu je želela nekoga da citira, ali joj niko nije bio dovoljno podesan, fy faen! Odlučila je da citira sebe: "Volela bih da citiram nekoga, ali niko nije dovoljno podesan." Kad se stave navodnici, zvuči mnogo mudrije. A kad se izoluje ovako:<br />
<br />
"Volela bih da citiram nekoga, ali niko nije dovoljno podesan."<br />
<br />
zvuči gotovo kao poslovica.<br />
<br />
"Danas majko ženiš svoga sina, ženiš svoga sina..." dopiralo je sa ulice. "Danas majko, ti ponosna budi, ti ponosna budi..." Zvuči kao izreka. A onda nastaje pitalica - "Ponosna? Zbog čega?" To Ursula stvara pitalicu pljuckajući grožđe. Onda sirene. Automobilske. Pa trube. Pa pucanj. Parada ponosa, reklo bi se. Ponosno, nema šale. Heteroseksualci su poželeli da ovekoveče svoju ponosnu zajednicu i privuku pažnju na sebe. Pa malo pucaju, malo trube, malo se ljube. I to javno! Zamislite u kakvom je čudu Ursula bila. Želela je samo maglovit dan, a dobila je gratis muziku. I to živu! Življe od toga nema.<br />
<br />
Ursula se boji da ćete vi pogrešno shvatiti njen gnev. Da, Ursula je i sama udata za muškarca pametnih godina i bujne mašte. Ona samo ne razume zašto neki ljudi prave parade svakog dana, a drugim ljudima hoće da oduzmu jednu kolektivnu paradu koju u strahu planiraju godinama. Ursula to ne razume. Naravno, Ursula ne želi da razume pucnjeve i automobilske sirene. Ursula im želi sreću u braku, želi da "majka ponosna bude", ali želi i da neki drugi ljudi budu ponosni i prihvaćeni. Van svoja četiri zida.<br />
<br />
Zanela se u razmišljanju i počela da jede celo grožđe sa svim košticama i kožicama i sokom i fruktozom. Žvakala je svim svojim zubima. Volela bi da za kraj citira nekoga, "ali niko nije dovoljno podesan".</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-81060657825104404642010-09-18T02:39:00.000-07:002011-03-30T12:05:20.302-07:00Jezik za zube<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQdjCEyLWZnRx8Q7fqDc2SweQa1E5BjIQXv42vKpH7VCazIDjOqBgLgUTBZ1Nrh1Ta-is_QHlzzB-7fExBoDCL-pbb5aKmcyAA4m5HPQK5bHMLW91qzyyTiICoJ_p_wJc0MJoXcm7Jg9O7/s1600/white.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5518190274361422882" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgQdjCEyLWZnRx8Q7fqDc2SweQa1E5BjIQXv42vKpH7VCazIDjOqBgLgUTBZ1Nrh1Ta-is_QHlzzB-7fExBoDCL-pbb5aKmcyAA4m5HPQK5bHMLW91qzyyTiICoJ_p_wJc0MJoXcm7Jg9O7/s200/white.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 200px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 176px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">"Jezik za zube, barabo! Hoćeš da svi čuju tvoj glupi plan i pomisle da i ja sudelujem u njemu?"<br />
"Da! Možda ćeš tada shvatiti da proleće ne može večno da traje, da senka leta uvek može da ga sprži! Da nije dovoljno pljuvati po stvarima, da nekad moraš i da ih zaraziš svojom bolešću da bi ih izlečila!"<br />
"O, bože, što se ja uopšte i družim s tobom. Ti si bolesna i rizična za okolinu."<br />
"Eh, da je to istina, ne bi postojala veća laž od nje! Idi kući, štrikaj ručak, kupi cipele i razmišljaj o tome koliko je vremena potrebno da Vaše kalorije ne budu Vaše."<br />
"Oh, bastard. Zdravo."<br />
<br />
Nastavila je svoj pravolinijski hod, a onda - iznenada - naišla na svoju suštinu u "jeziku za zube".</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-58918883177420060292010-09-16T14:56:00.000-07:002011-03-30T12:42:17.402-07:00Zubareva žena<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVTes6jyhPpeyARF8psYFfgBkyp9cUcgmyj_n8h8T8noEnmfe3ZCDpFenLoilvfPrgcGD3D62UzCv-Zn_vB76z8-Y6pzlmrNlqj60k98rWEcCn3d-deL1aisnLEirHErRPGrtwvRmshgva/s1600/dentist.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5517635268424218066" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgVTes6jyhPpeyARF8psYFfgBkyp9cUcgmyj_n8h8T8noEnmfe3ZCDpFenLoilvfPrgcGD3D62UzCv-Zn_vB76z8-Y6pzlmrNlqj60k98rWEcCn3d-deL1aisnLEirHErRPGrtwvRmshgva/s400/dentist.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 400px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 260px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">Zubareva žena je i sama bila zubarka, a svog muža je upoznala dok ovaj još zubar bio nije. U to vreme se čak govorilo za zubarovu ženu (koja mu tad nije bila žena) da planira da bude zubarka. „Zubarka“, govorila je „to je zanimanje kome ne treba gledati u zube..“ Onda bi često vragolasto odlazila do dnevnog prozora i mahala prolaznicima levom rukom. Imala je jednu nakaznu tetku koja joj je govorila: „Ti si levoruka, gluperdo. Nećeš moći da vadiš zube levom rukom. Niko ne pravi stolice za levoruke.“ Buduća zubarka joj je iz protesta izvadila levi zub, i rekla: „Tebi ne treba levi zub, kučko. Nisu kruške napravljene da se jedu levim zubima“. Tada je shvatila da zna sve o svom budućem pozivu. Upoznala je sadašnjeg muža na pogrebu profesora violine kome je ovaj bio sin po tati. Još dok ga je ljubila osetila je njegove kvarne zube i objasnila mu kako treba da postane zubar kad poraste. On je poraso, postao zubar, oženio se njom, i od tog perioda ona više nije zubarka, već zubareva žena. A pomalo je i stomatolog.</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-56642082696456831422010-09-16T14:47:00.000-07:002011-03-30T12:49:25.437-07:00Sedmi u mesecu<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_S9KuXCMH_0V5tYdaeo18dy7eLqVxl3UPxNW_GP_hEv34dzKIiK47S6tykCk5pfHjPlD4kDHShCHT6ZXSqnBr8xUkTfmlXL2UN_rU5OmK3W4ut33v7rF0xgf2TrK02psJLlWyNMJrTR0C/s1600/april_7.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5517633196416091842" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi_S9KuXCMH_0V5tYdaeo18dy7eLqVxl3UPxNW_GP_hEv34dzKIiK47S6tykCk5pfHjPlD4kDHShCHT6ZXSqnBr8xUkTfmlXL2UN_rU5OmK3W4ut33v7rF0xgf2TrK02psJLlWyNMJrTR0C/s200/april_7.jpg" style="cursor: pointer; float: left; height: 150px; margin: 0pt 10px 10px 0pt; width: 200px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">Bez mnogo muke sušio se veš na sušilici ispred naše kuće. Moja žena je bila jedna debela baba koju sam morao da zadovoljavam svakog sedmog u mesecu. „Penzioneri, dovoljan je vaš penzioni ček“. Ne. Nije dovoljan. Ova je želela nešto više od mojih para. Želela je da joj šestog pržim prženice, sedmog seksam seks, osmog pogodi ko smog. A bila je debela krava i nije htela da pomogne vešu da se osuši, već je ovaj to morao sam da uradi. Jednom sam joj prišao i rekao: „Dolaze nam gosti večeras“. Ona mi ništa nije rekla. A oni su ipak došli. Ruke im se pozlatile. Doneli su ratluk i sejtan. Sejtan sam dao sinu, a ratluk kćerki. Sve je teklo po zlu dok g.Gost nije rekao: „Bog da oprost, al' sam ja simpatičan Gost“. Tada je moja Žena udarila rukom o sto i rekla: „Pobogu, što imam dobru nogu.“ Gđa. Gošća je nasela: „Za boga miloga, plata mi visoka“. Ja sam rekao „Ne hulite Boga, drugog nemamo.“ Onda je g. Gost dodao: „Imamo tri. Za svakog po jednog. Tebi ionako ne treba“. Plakao sam k'o dete i k'o dva deteta. Plakao sam k'o kiša u oktobru. Plakao sam i suze moje nahraniše me. Kada su otišli otišao sam da osušim veš na sušilici ispred naše kuće.</div><div style="text-align: justify;">Više nikada neće biti sedmi u mesecu. </div><div style="text-align: justify;">Sušna vremena dolaze.</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-85152411205243163602010-09-16T14:42:00.000-07:002011-03-30T12:50:46.531-07:00Ruzmarin<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjD22qUeiRlOyOS0_EjJhqvctjolvhcgQkNG86CYzVnF8r2WkE7LgzeMK0ZgVcbMGlgLQOdep1SIi0lwBxLyE5RRODNyFOGVhy2nZ8D37ITGIOepPDrDIGBOkfMmzmdjErgwku9DmQEAzlL/s1600/clooney_rosemary2.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5517630781236273410" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjD22qUeiRlOyOS0_EjJhqvctjolvhcgQkNG86CYzVnF8r2WkE7LgzeMK0ZgVcbMGlgLQOdep1SIi0lwBxLyE5RRODNyFOGVhy2nZ8D37ITGIOepPDrDIGBOkfMmzmdjErgwku9DmQEAzlL/s200/clooney_rosemary2.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 200px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 150px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">„Gedaj kuda ideš!“</div><div style="text-align: justify;">„Ne. Gledaj kuda ne ideš. Možda ćeš jednom i tu ići. Ionako ovuda već ideš, ne moraš još i da gledaš.“</div><div style="text-align: justify;">„To kažem zbog opreznosti.“</div><div style="text-align: justify;">„Ne. To kažeš zbog sebičnosti. Da je opreznost na delu ja ne bih hodao.“</div><div style="text-align: justify;">„Hodao bih i te kako“</div><div style="text-align: justify;">„Ne, ja ne bih hodao.“</div><div style="text-align: justify;">„Ne, ti bih hodao.“</div><div style="text-align: justify;">„Ja ne bih. Ti bi.“</div><div style="text-align: justify;">„Ne, ja ne bi. Ti bih.“</div><div style="text-align: justify;">„Aj ćuti više. Znaš li da u Severnoj Makedoniji žive stari Velšani leskovačkog porekla?“</div><div style="text-align: justify;">„Ne znam ja ništa o Amerikancima. Oni samo gledaju TV, smrde i imaju bubuljice na čelu. I kad pričaju, ne znaju šta pričaju samo onako bezveze pričaju kao da je normalno pričati bez ikakve veze. Kao da smo mi rođeni da pričamo i pričamo i pričamo i pričamo i ko zna šta a i ko zna kako. Ja, na primer, sve znam o svojoj istoriji, a moja istorija počinje jednog dana u nekoliko sati jedne godine“.</div><div style="text-align: justify;">„Al' si ti dosadan. Ko riba kad se mresti. Jesi li čuo da ruzmarin raste i kod nas?“</div><div style="text-align: justify;">„Nisi.“</div><div style="text-align: justify;">„E dobro. Ja pomislio da jesam, a stvarno nikad nisam čuo tako nešto.“</div><div style="text-align: justify;">„Laku noć.“</div><div style="text-align: justify;">„Laku noć.“</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-72230141229728588682010-09-16T14:30:00.000-07:002011-03-30T12:52:40.358-07:00Drvo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHjR0t13_HJUyPxWMW4JOet3gBqTkidTYEIpethq5ETwYRXam2RulvX-lL-htIThi44VtrLhzb0cB7vWbGQp6cCL0kKqECoTr-X9ARhljEK64gw4SlH08IDyPrvp_GU9RSbki505s8xeLy/s1600/tree.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5517629937838486386" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHjR0t13_HJUyPxWMW4JOet3gBqTkidTYEIpethq5ETwYRXam2RulvX-lL-htIThi44VtrLhzb0cB7vWbGQp6cCL0kKqECoTr-X9ARhljEK64gw4SlH08IDyPrvp_GU9RSbki505s8xeLy/s200/tree.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 160px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 200px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">Neko je rekao da kentauri ne znaju ništa o svojim drevnim precima, velikim hordama Zalina. Neko bi pomislio da je to istina. Da zaista ne znaju. Fransoa Moron je bio jedan od njih. Imao je dugu tigrastu bradu i oči sa naravoučenijem. Služio je kex sa čokoladnim mlekom u jednoj poslastičari u Pakistanu. Otišao je tamo pre dvadeset godina napustivši svoju voljenu ‘tadžbinu zanavek. Plakao je kao dete i kao detetov šegrt dok jednog dana mlada Mersi Fuksi nije došla na kolače s čokoladnim mlekom. Zaljubio se. Nepovratno. Želeo je da joj napravi kolač ljubavi, ali je ona odbila. Fransoa se ubibio. Posle toga mu život nije bio isti. Morao je potpuno mrtav da živi. Ali da i dalje voli Mersi Fuksi. Živeo je kao sav normalan svet, išao na pijac, ljubio se za pare, kupovao sardine, ali je Mersi voleo iz dna duše koju si mogao na lebac da mažeš, što bi rekli oni koji tako kažu. Pravio je kolače i dalje i zubatim Suncem pretio da će promeniti svet. Ništa nije učinio. Umro je još jednom, ali ni to ne beše dovoljno da uništi njegov jad. Drvo se na drvo oslanja, a čovek na čoveka – glasi jedna indijska poslovica. Oslonio se na nekog usputnog prolaznika, a ovaj mu je rekao na tečnom pakistanskom: “Alo bre, inšaalah, mrš sa mog tela”. </div><div style="text-align: justify;">Plakao je svim suzama svojih predaka. </div><div style="text-align: justify;">Više se neće oslanjati na izreke i na ljude. Da je makar drvo, pa da se osloni na drvo. Ali ne, on drvo nikada neće biti. A rekli su mu – zamalo da se zoveš Hari.</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-12238618424276250712010-09-16T14:19:00.000-07:002011-04-09T02:50:06.675-07:00Flaša<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbLpOwU_KNoFzYbLduVbZIdLc-tS5lvJSPJzq-0NNSspzwFcGkmnSqDP2p4Yxo-9id2rA4-yf962gn0pC7GFodTyXARCZV049f91hoWqABvT54gH4Bb112l4CmloJNclj-J777M_c8Ti6L/s1600/Milena+Ilic+Flasa+i+kravata+small.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhbLpOwU_KNoFzYbLduVbZIdLc-tS5lvJSPJzq-0NNSspzwFcGkmnSqDP2p4Yxo-9id2rA4-yf962gn0pC7GFodTyXARCZV049f91hoWqABvT54gH4Bb112l4CmloJNclj-J777M_c8Ti6L/s200/Milena+Ilic+Flasa+i+kravata+small.jpg" width="142" /></a></div><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">Dok je maločas gospodin Rubenšajzernačirepatič uzimao svoje lekove, mlada služavka dubokog glasa ga je upitala: “Želite li čašu vode ili će flaša biti dovoljna?” “Nisam siguran”, odgovorio je. I dodao: “Flaša će biti dovoljna.” Ubacio je u sebe par šarenih tableta (reklo bi se vitamina, ali se ne kaže), namestio kravatu i pomislio “Zbog ovog feminizma i kravatu moram sam da peglam”. Onda je na licu mesta demonstrirao da to može da uradi ne samo bez žene, već i bez pegle. Peglao je dok mu je kravata bila tako obešena o vrat. Rukom svojom. Pomalo je izgledalo kao da mazi prsa. Služavka je prišla uz teške reči: “Vaša flaša”, a onda flašom opeglala Rubenšajzernačirepatičovu kravatu, a zatim mu njome razbila glavu.</div><div style="text-align: justify;">Bonus pitanje: čime je služavka razbila Rubenšajzernačirepatičovu glavu?</div><div style="text-align: justify;">a) flašom</div><div style="text-align: justify;">b) kravatom</div><div style="text-align: justify;">*Odgovore slati na broj koji vidite na ekranu.</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-82311182921871398432009-10-16T06:53:00.000-07:002011-03-30T12:56:29.332-07:00Isidorsko pitanje<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiztIK0bbi-0F_6oaUu0gFQWxo8XNgmMSDB4DZ04ACWR185BhDV9LUBRZPjwiqENWpBNgg5oJRDUjNyq3zacxsBbe4GteROPlb30x-l_GxWlNhKYs4NQlC0n2oJhysZBSX1gunL_gA7EyuC/s1600-h/isidor.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5393199822187705122" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiztIK0bbi-0F_6oaUu0gFQWxo8XNgmMSDB4DZ04ACWR185BhDV9LUBRZPjwiqENWpBNgg5oJRDUjNyq3zacxsBbe4GteROPlb30x-l_GxWlNhKYs4NQlC0n2oJhysZBSX1gunL_gA7EyuC/s200/isidor.jpg" style="cursor: pointer; float: left; height: 200px; margin: 0pt 10px 10px 0pt; width: 141px;" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">Mnogi književni teoretičari, koji su se su početkom 37. veka ozbiljno bavili Isidorovim stvaralaštvom, postavljali su pitanje o autorstvu njegovih tekstova. </div><div style="text-align: justify;">Ubzo, nakon Sedmog evropskog rata, pronađena je elektronska prepiska ovog slavnog pesnika i izvesne Milene Ilić, koja nam je svedočanstvo autentičnosti Isidorovog dela. Mnogi isidorolozi1 su nakon toga izdali i zbirku nenapisanih Isidorovih poema, elegija i satira koje nam jasno govore šta sve nije napisao, a mogao je i šta bi nam sve ostalo da je malo više pisao. </div><br />
<br />
<span style="font-weight: bold;">Isidorov život i stvaralaštvo</span><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">O Isidorovom životu znamo jako malo. Jedan od razloga je i taj sto je u to vreme Majdanpek (sada prestonica Ujedinjene Evropske Kraljevine) tada bio obična provincija. Pretpostavlja se da je ovaj grad bio okružen planinama, te nam je verovatno zato slabo poznata ova drevna kultura. Uostalom, svi dobro znamo kako planine štetno utiču na čoveka, pogotovo za čoveka Isidorovog veka.2 </div><div style="text-align: justify;">Ono što pouzdano znamo o Isidoru jeste da nikad nije pisao autobiografije i slično. Mnogi biografi su pokušavali da sastave neku verodostojnu autobiografiju, mada im je to retko kad polazilo za rukom. Glavni izvor za poznavanje Isidorovog života je svakako <i> Rota Isidoriana</i> izvesnog Pseudoživojina.</div><div style="text-align: justify;">Pseudoživojin naglašava da su Isidor i njegovi savremenici bili potpuno antropomorfni, što je naravno, nama nezamislivo.3 </div><div style="text-align: justify;">Neki smatraju čak i da se Isidor za života sedam puta ženio,4 a neki da je imao samo jednu ženu. Verovatno je imao osamnaestoro dece, mada to nije pouzdano. Ono što pouzdano znamo jeste da je hrabro služio vojsku i bio spreman da krene u rat, ukoliko bi ga gradske vlasti pozvale. Neki smatraju da nikad nije skidao uniformu koju je nosio u vojsci, i svuda je tako odeven išao. </div><div style="text-align: justify;">Veruje se da je bio svestran umetnik – pored toga što je pisao pesme, bavio se i muzikom.5</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Kako god bilo, ostaje nam da zaključimo da je Isidorovo delo bitno ne samo za izučavanje komparativne zemaljske književnosti, već i marsovske, kao i jupiterovske.6</div><br />
-------------------------------------------------------------------------------------<br />
<div style="text-align: justify;"><span style="font-size: x-small;">1Jedan od njih je i poznati neoisidorista dr Franc P. Lajfer koji u svom ogledu Isidor i majdanpečanizam naglašava: ,,Da Isidor nije napisao to što jeste, mi bismo i tada čitali njegove pesme.” Ovakva izjava je, razume se, uzburkala tadašnje vlasti i Lajfer je ubrzo poslat u saturnški tribunal gde čeka suđenje.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: x-small;">2 Ustav 345 o ukidanju planina, donet je tek 8098. najnovije ere.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: x-small;">3 Ali hajde da pokušamo da zamislimo da je imao i neke pomoćne unutrašnje organe (pluća, jetru i sl.) kao i neke spoljašnje (ruke, glavu).</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: x-small;">4 Tada je još uvek vladalo uverenje (i bilo legalno) da suprotnosti treba da se spoje, pa se Isidor najverovatnije ženio osobama suprotnog pola. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: x-small;">5 Moram napomenuti da srpski duh nije poznavao ars u onom značenju u kome ga mi sada poznajemo. Za muziku tadašnjeg vremena morali su koristiti određena pomagala- na primer, instrumente kao što su gitara, kontrabas i sl. (O ovome više u mojoj knjizi Muzikologija u drevnoj Evropi).</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-size: x-small;">6 Na jednom književnom kongresu na Jupiteru održana je tribina pod nazivom Isidorov uticaj na književnost ranog juperizma. Da ne pominjem da se u Frasitroli (glavnom gradu Jupitera) svake godine od 87. frazina do 97. kajurna održava manifestacija pod nazivom Isidorovi dani (Isådoeraø edewøs).</span></div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-82085599638964037182009-09-12T01:34:00.000-07:002011-03-30T13:00:32.442-07:00MOZAK U SLUČAJU JEDNOG GRANKA<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyVC0Fy1aQsWavy7_vI7ajsXAQQiIdSzlOJJ_CZXwFRSpPEXuA1qp13psKU_a9uL-C2vWxALBU29eRnfuXJeWsFSdOgEXI2X8UxAIux2-4XkLzUKFO9D0J_JDyE5OiRkHtb7C4sCrK6VU3/s1600-h/Picture+049.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5380497087442423762" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhyVC0Fy1aQsWavy7_vI7ajsXAQQiIdSzlOJJ_CZXwFRSpPEXuA1qp13psKU_a9uL-C2vWxALBU29eRnfuXJeWsFSdOgEXI2X8UxAIux2-4XkLzUKFO9D0J_JDyE5OiRkHtb7C4sCrK6VU3/s320/Picture+049.jpg" style="cursor: pointer; float: left; height: 320px; margin: 0pt 10px 10px 0pt; width: 267px;" /></a><br />
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">«Krug nije dovoljno prostran da bi negirao ništavilo», mislio je gospodin Grank, «...i previše je kružan da bi negirao cikličnost», nastavljao je svuju misiju mislioca, «hm...dakle, hm.» bio je njegov konačni zaključak. Zadovoljan svojim darovitim umom, zatvorio je kapije beležnice i pomislio kako bi trebalo da okupa mozak pre spavanja.</div><div style="text-align: justify;">Gospodin Grank je svoj mozak voleo više no ikoga i negovao ga je najkvalitetnijim preparatima iz oblasti farmakologije. Tačnije, kupao ga je svake noći u ponoć.</div><div style="text-align: justify;">Jedne kobne noći, noći u kojoj je spekulisao o krugovima, desilo se nešto što čak ni ja ne bih očekivala da će se desiti. </div><div style="text-align: justify;">Dva minuta nakon ponoći, po svršetku tuširanja mozga, kroz otvoren prozor Gankove samice uletelo je čudo. Bilo je neobičnih proporcija, potpuno nesrazmerno i ni nalik bilo čemu što se može sresti, videti ljudskim okom ili zamisliti ljudskim umom. Zato ga ni ne vredi opisivati. Ali vredi opisati izraz koji je u tom trenutku prošetao Grankovim licem. Kiselo-bledo-zgrčen. Eto. Nakon dugominutnog ćutanja i čuđenja, Grank je upitao:</div><div style="text-align: justify;">- Pa...otkud ti?</div><div style="text-align: justify;">- Grešiš, Grank. Ne treba ti da postavljaš pitanja, već ja. Otkud ti?</div><div style="text-align: justify;">- Ali...ti si uleteo u moju sobu...</div><div style="text-align: justify;">- Ne. Ti si bio u sobi u koju sam ja uleteo. Ovo je moj prostor. Ćuti i stidi se.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Grank je razumeo prvu zapovest i oćutao nekoliko minuta, ali zapovest stida nije mogao da shvati, stoga je nastavio:</div><div style="text-align: justify;">- Živim ovde neko vreme sam sa svojim mozgom, i ne primamo posete tako često. A kad mi neko tako nenajavljeno uleti posle ponoći u kuću i naredi da se stidim, ja moram da se zapitam... odakle?... ko?... zašto? i tome slično.</div><div style="text-align: justify;">- Pa i ja živim ovde već duže vreme sa tvojim mozgom, ali me nisi dosad primećivao. A ja tebe gledam i slušam svakodnevno i smučio si mi se, veruj mi. Ćuti i stidi se. Iznad svega žalim dan kada si me stvorio.</div><div style="text-align: justify;">- Stvorio tebe... ja... tebe....štaaa? </div><div style="text-align: justify;">- Ja sam tvoj bog i tvoja smrt. Bog- zato što postojim u tvom mozgu, i zato što si ti mene stvorio, a ne ja tebe. Smrt- zato što te ubijam.</div><div style="text-align: justify;"><br />
</div><div style="text-align: justify;">Kiselo-bledo-zgrčen izraz na Grankovom licu je kulminirao posle ove izjave. Učinio je nešto krajnje nepredvidivo. Iščupavši desno oko iz temelja svoje očne duplje, gađao je i pogodio Čudo u međunožje posle čega se ovo stropoštalo na zemlju i pobesnelo od bola.</div><div style="text-align: justify;">- Vrhhhrrrrr!!!!!! Rekoh ti- bog i smrt. Ali ti ne rekoh da sam iznad svega tvoj Tumor, budalo glupa. Hteo sam da se dogovorim sa tobom oko moje moguće benignosti, ali, NE! Obljavnjujem ti svoju malignost i tvoju brzu smrt.</div></div>Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5731832783387045740.post-24963445201861013882009-09-12T01:32:00.001-07:002011-02-07T11:43:02.532-08:00Pokušaj<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPgDtPPUldAfJej-MEf5bE63TvEXH2MNnBOMx1-qsLr97oRx8IIujbrRnPtIo5_u-zgC7jhF12PO1xhfCIUc6MVPk8U65JwUS-7ew1FpT9oKDe2LSl2Zx6rfnuc9_09VivzhkHnpi8qUCq/s1600-h/bacac+senke+zajeban.jpg" onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5380497854174039650" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPgDtPPUldAfJej-MEf5bE63TvEXH2MNnBOMx1-qsLr97oRx8IIujbrRnPtIo5_u-zgC7jhF12PO1xhfCIUc6MVPk8U65JwUS-7ew1FpT9oKDe2LSl2Zx6rfnuc9_09VivzhkHnpi8qUCq/s320/bacac+senke+zajeban.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 320px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 272px;" /></a><br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">Vredelo je pokušati. Imao je šta da izgubi - upravo je zbog toga i vredelo.</div><div style="text-align: justify;">Sedeo je u polumračnoj sobi. Zbunjeno je pokušao da je doživi kao poluosvetljenu. Uspeo je. Nasmejao se tome i zaspao ne razmišljajući.</div><div style="text-align: justify;">Jutro ga je dočekalo spremnog. Izašao je iz stana i pozdravio Sunce. Uputio je par zabrinjavajuće prisnih osmeha prolaznicima. Zapravo, to više nisu bili prolaznici. U svojoj promenjenoj svesti odlučno je odbijao da ih tako nazove. Oni su bili deo nečeg Višeg u čemu je nazirao i svoj udeo. Svet je postao cvrkutav i šljokičav. Divno mesto. </div><div style="text-align: justify;">Njegova desna ruka je sve manje vremena provodila sa cigaretom, a sve više u novim srdačnim susretima sa novim rukama prilikom upoznavanja njihovih vlasnika.</div><div style="text-align: justify;">Njegovi zubi su se sve manje sretali i bavili škriputanjem – osmeh je odvajao gornju vilicu od donje.</div><div style="text-align: justify;">Njegove misli su se sve manje bavile sobom.</div><div style="text-align: justify;">Njegove misli su se sve manje bavile.. </div><div style="text-align: justify;">Njegove misli su se.... ah....njegove?....misli?</div><div style="text-align: justify;">Da. Vredelo je pokušati . Imao je šta da izbubi. Ali i kuda da se vrati.</div><div style="text-align: justify;">Poluosvetljena soba je povratila svoj polumrak. Ugasio je svetlo da se uveri. Zaškripeo je zubima da potvrdi svoje prisustvo. Da. Opet je Tu.</div><br />
-----------------------------------------<br />
<br />
Objavljeno u "Pričama za poneti", Alma 2009.Milena Ilićhttp://www.blogger.com/profile/12140744233166116223noreply@blogger.com0