26.5.11.

Osetljive praznine


Sanjala je ženu. Nepoznatu ženu poznate anatomije. Poznatih obrva. Nepoznatih nadanja. Ko je ona i šta traži u mom snu? – pitala je svog muža, koji je ležao na njoj, i koji nije slutio da spava.

- Oh, mislio sam da si mrtva, ljubavi!

- Samo se ti nadaj, perverznjaku.

- Ali, dušo... Budi mrtva jednom za mene. Samo jednom.

Pogledala je njegovo oznojeno čelo i pomislila kako sigurno već satima sanja nepoznatu ženu. Ženu poznatih očiju i nepoznatog pogleda. Ženu poznatih usana i nepoznatog osmeha.

- Dobro, samo jednom. – legla je na stomak, i vratila se u san.

3 коментара: