24.7.11.

Priča o dečaku

U priči o dečaku, dečaka nema. Iako kažu da je tu dokle god se o njemu priča. Čula sam da ima kosu da ima ruke da ima sve što bi mogao jedan dečak da ima. Ima čak i krila da poleti kada mu je dosadno. Ima i oči da gleda kada je neophodno.


U priči o dečaku dečak je izmislio priču o dečaku i rekao da nema kosu da nema ruke da nema ništa što je potrebno jednom dečaku. Da nema čak ni krila da ih odseče i napravi od njih pokrivač za mačku kada mu je dosadno. Da nema čak ni oči koje vide iza. A sve oči treba da vide iza jer postoji samo naličje stvari.


U priči o dečaku zaista nema dečaka jer da bi to bila priča o dečaku, dečak mora da se izgubi. Da ode iz priče i pusti priču da priča priču o dečaku. Ali, nema priče u priči o dečaku, u njoj samo dečaka ima. Nasmejanog i pomalo zrikavog, i upornog da ne pusti priču da sama priča priču o njemu, dečaku iz priče. Jer naličje priče nije daleko iza dečaka u priči.